Sep 15, 2014

Make-up za betonske stepenice

Kada neko napravi vikendicu na sprat i spratove poveže spoljnim stepenicama, same stepenice i nisu nešto posebno važno. Služe da po njima odozdo odeš gore i da se spustiš nazad. I to je to. Uglavnom, niko ne očekuje od tih stepenica da budu nešto extra i shodno tome, niko im i ne posvećuje neku naročitu pažnju. Neka su dovoljno čvrste i nek imaju ogradu i svi su srećni i zadovoljni.

Ako objekat nešto kasnije "evoluira" u jednu "ozbiljnu kuću", a spoljne stepenice dospeju u centar novog objekta - to je sad sasvim druga priča.

Ovaj kratki uvod se desio u mojoj kući. Kupljena kao "soba gore + soba dole" sa stepenicama između, nakon poduhvata epskih razmera opisanog na www.svetionicar.rs, ova kuća je postala takoreći ozbiljan objekat. Iako (pre)daleko od završetka ona je ipak prostor u kojem provodimo najviše vremena i ako ništa drugo, leti imamo dodatnu veliku prostoriju u kojoj je hladovina a od jeseni do proleća na nas ne padaju kiša, sneg, grad i sve ostalo dok se otvorenim stepeništem još sanjivi spuštamo do donje sobe i spasonosne kafe.

Ali te stepenice,.... ubiše me. Grube, tek ovlaš obrađene, sa hrpama okamenjenog maltera po spojevima sa zidom (koje niko od majstora koji su malterisali pre ko zna koliko godina, nije pokupio dak je još moglo da se ukloni bezbolno), sa rupama i pukotinama, konstantnom prašinom koju su proizvodile bez obzira na čišćenje i pranje,... Posebna priča je zid, samo omalterisan i sa onom tamno-sivo-zelenkastom patinom. Dok je sve to bilo "spolja" imalo je neku draž i neki karakter. Međutim, uvučeni unutar kuće, bez direktnog svetla ni sa jedne strane, ovaj zid i stepenice su postali mračni, depresivni, betonski tunel kojim je počinjao i završavao svaki dan.

Improvizovani pregradni "zid" od stiropora, nije mnogo popravio situaciju. Iz već navedenih razloga mi do sad nije palo na pamet da fotografišem ovaj deo kuće, pa sam napravio par varijanti u PS koje prilično verodostojno oslikavaju situaciju pre ovog "projekta".


Ako želite da vidite kako je ovaj deo izgledao predveče u dane kad su teški oblaci i kiša, samo zažmurite. Jako.

Monsunsko leto i Sunce na kašičicu samo su pogoršali svaki prolazak tim stepenicama i jednog dana je prekipelo...

Zadatak: 100% ukloniti osećaj depresije i sivila sa ovih stepenica. Ideja mnogo, para tek mrvica.

Kad sam završio zid, granulo je Sunce.
I celo stepenište je zasijalo.
Prvo sam rešio zid. Naneo podlogu, dva puta, pa i pored toga imao problem sa nanošenjem boje, neka mesta sam prelazio po 3-4 puta ne bi li izgledala kako treba. Na kraju, ispao je sasvim prstojan zid boje svetle kajsije. Okrenut je na sever, nikada neće imati direktno Sunce i to svetla što prima sa prozora dograđene sobe će bar malo reflektovati prijatnom i toplom bojom.

Stepenice. "Ozbiljno" i definitivno sređivanje stavljanjem drvenih gazišta je samo pusti san, tako da se nisam ni raspitivao o cenama, unapred sam znao da su predaleko na brojnoj skali do 0 u čijoj se blizini trenutno nalazim. Stavljanje krpara ili nekih pačvork staza mi se nije dopalo kao ideja. Sve što je kvalitetno i lepo je ujedno i malkice skupo za naš budžet, tako da su te varijante otpale.

Otišao sam do lokalne farbare i pitao za boje za beton. Video sam po netu nekoliko lepih rešenja sa stepenicama (ono sa naslaganim knjigama mi se posebno dopalo) i tamo saznao sledeće: postoje boje na uljnoj bazi, malo su skuplje, trajnije i sporije se suše i postoje akrilne boje na vodenoj bazi koje su sve suprotno od uljanih. I da 1kg boje prekriva oko 4 kvadratna metra, "dve ruke".

Odmah da napomenem - to da ćete prekriti 4 kvadrata sa 1kg ove farbe, zaboravite momentalno. Ova mera nije marketinška laž, zaista se može prekriti tolika površina, ali samo ako je maksimalno uglačana i skoro neporozna. Za moje stepenište koje je vrlo grubo i površine oko 9 kvadrata, na kraju je potrošeno više nego duplo, skoro 5 kantica boje (prvi proračun je bio malo više od 2). Srećna okolnost je što mi je radnja blizu i što kantica košta 320 dinara. Koristio sam Cool boje "Nevene" iz Leskovca.

Motiv? Već sam pomenuo da su mi se jako dopale neke stepenice oslikane kao položene knjige. Skoro je išao #BooksChallenge na FB i ne bih imao problema da smislim naslove 16 omiljenih knjiga i nacrtam ih. Problem su troškovi. Da sam ih crtao sve u jednoj kombinaciji boja, kao da su knjige iz nekog kompleta, možda bi izgledalo OK, ali bi meni izgledao bzvz, jer bih stalno pred očima imao stvarni izgled tih knjiga i "uniformisanost" mi ne bi legla. Ako bih svaki od naslova crtao onako kako stvarno izgleda kod nas na polici, verovatno bi potrajalo desetak dana + potrošio bih 5-6 puta više novca jer bih morao da kupim dosta različitih boja. Možda bih mogao da uštedim nešto mešajući neke od osnovnih boja čime bi troškovi za boju bili manji, ali mi se nije dalo da još i o tome razmišljam. Idem na jednostavnije rešenje.

Odlučio sam da celo stepenište bude prekriveno jednostavnim i nepravilnim belim oblicima između kojih će biti površine u nekoj drugoj boji. Prvo sam mislio da upotrebim zelenu boju, ali mi niko nije mogao sa sigurnošću reći kakva nijansa zelene će ispasti na ovim stepenicama, pa sam odustao. Kupio sam jednu kanticu braon boje sa idejom da je razblažim i dobijem neku svetlu, pastelnu varijantu. Prekasno sam video ključ boja na kojem je prikazano da se svetle i pastelne boje dobijaju mešanjem sa belom u odnosu 1:5 pa i 1:10! Pomešao sam nešto braon boje sa belom koja je preostala, mislim da je odnos bio negde 1:1,6 (1 deo braon boje), i time dobio neku neobičnu nijansu.
 Krenuo sam belom bojom, da što pre još više svetla dođe na ove stepenike. Već tokom nanošenja sunđerastim valjkom sam video kako će biti teško dobiti belu površinu zbog jako loše obrade samog betona. Zato sam odmah otišao do farbare i dokupio još dve kante bele boje. Nanošenje boje ide brzo i lako, osim na delovima koji su u katastrofalnom stanju gde sam morao da doslovno sipam boju ne bih li pokrio neke duboke useke i rupe :(


Kasnije, kada sam video ove slike, mi je palo na pamet da sam možda mogao da ostavim i ovako. Ograničeni ovim belim "prugama", sivo-zelenkasti delovi betona stepenica koji su ostali neofarbani su me nekako podsetili na morsko dno (ne pitajte zašto, nemam pojma). Ali,  ponet stvaralačkim zanosom, nastavio sam da farbam.  Nakon bele, ide "braon".
Tek kada krenete da ofarbate neku površinu, postanete svesni kraj kakvih i kolikih rupa ste prolazili svaki dan. Verujem da su, na svoj način, i one doprinele opštem "veselom" utisku ovog prostora.

Kad sam završio sa braon bojom, imao sam utisak da je previše jaka. Stepenište je bilo mnogo svetlije i "življe", ali opet...

Prvo mi je palo na pamet da izvučem fine bele linije po ovim braon površinama. Rada (kojoj se inače dopalo ovako kako je izgledalo do ovogo trenutka) je predlagala da samo naprskam bele kapljice. Ali jok, ja moram  da izvodim kerefeke. I tako, iskopam od nekud moje stare četkice za akvarele i krenem,...


U ovoj fazi sam tek shvatio koliko je teško raditi iole fine detalje na betonu kakav je ovaj - na pojedinim mestima, skoro nemoguće. Sama boja je dosta slična korektoru za tekst, u jednom sekundu fino se sliva sa četkice, u sledećem već grebe po podlozi. Dodate kap vode više - katastrofa, ostane beličast, mokar trag bez ikakvog intenziteta i onda morate da čekate da se dobro osuši pa opet "Jovo nanovo". Posebna je priča crtanje na vertikalnom delu stepenika na levoj strani stepenica. Kako sam dešnjak, valjda ne postoji komplikovaniji položaj! I pri tome pokušavam da iscrtam modifikovane Fibonačijeve spirale. Na pojedinim mestima izgledaju kao da su u sinemaskopu, ali mi se ne da da to sad ispravljam. 
Kako god, na kraju je stepenište ispalo ovako.
Kad sam već potrošio ceo dan na ove frćke i kukice, bilo mi je bez veze da dno stepeništa ostavim tek tako, golo. Posebna je priča i to što su majstori koji su radili stepenice i malterisanje na isti način i završili posao - jednom bezličnom masom na dnu stepeništa. Znači, farbu i četku u ruke i

Nekome liči na 3 kile hobotnica koje su se razlile niz stepenice, nekome na veselo korenje, nekome samo na krive linije izvučene po betonu. A meni? Evo hvatam sebe kako smišljam još koji razlog da se danas 15-ti put popnem na sprat ;)
Sve ovo košta:
5 kantica boje po 320 din = 1600 din
Jedan mali sunđer valjak sa drškom = 150 din
Podloga za zid, 300 din.
Četkice sam imao od ranije, polikolor za zid takodje.  
Ceo "projekat" je koštao oko 20e.
Ceo posao je trajao jedan vikend ali u ritmu, sat-dva rada, pa malo čekanja da se urađeno osuši (suši se brzo, nepun sat nakon nanošenja, možete gaziti po ovome). Da je bilo toplije vreme, verovatno bi sve bilo još brže završeno. Takođe, da sam odabrao neku jednostavniju doradu (npr. te linije ili tačkice), ceo ovaj posao je mogao biti gotov za dan.
Ukoliko se odlučite za neki ovakav zahvat, dobro očistite stepenište od prašine (bilo bi idealno da ih operete i sačekate da se dobro osuše). Takođe, ukoliko ste u mogućnosti, imate znanje, vreme i materijal, popravite sve nepravilnosti na površini betona - što je ravniji, to ćete lakše raditi i potrošićete manje materijala. Na kraju, razmislite i o trajnosti ovog rada, sa uljanim bojama će trajati neuporedivo duže pre nego počne da pokazuje znake habanja. Pošto sam ovo radio sa bojama na vodenoj bazi, potražiću neku transparentnu emulziju da premažem preko celog "crteža". 

Ali, to sve može da sačeka. Sad ću samo da uživam u gledanju.

Srdačan pozdrav,
Manus Svetioničar


No comments :

Post a Comment