Sep 13, 2014

Manevri Plamenjača 2014, utisci posmatrača

Dok pljusak epskih razmera koji povremeno prelazi u grad satire već odavno teško oštećenu baštu, da probam da stavim tačku na ovu sezonu, bar što se tiče boleštije koja je harala. Znam da će neko komentarisati "Eeee, da si ovo, ne bi bilo ono" i "Zato što nisi ono, zato je ovo"....

E pa jesam. Sve. Sve što sam znao i sve što su drugi znali (nisam koristio sumpor, vodonik peroksid, lavandu i ruzmarin). Ne zbog toga što ne verujem da su ove metode efikasne. Jednostavno, na moju baštu se sručila kao stihija i nije bilo vremena da se i te metode isprobaju. S onim što sam učinio (možete pogledati u temi "Bašte gore a baba se češlja") samo sam je malo usporio, dovoljno da poskidam neke značajne plodove za seme i neke za jelo. Najveći deo sam bacio (verovatno preko 3/4). Ono što je ostalo, ide u kuvanje
Kažu da se najbolje uči na tuđim (ređe) ili svojim (mnogo češće) greškama i iskustvima. Ali šta ako je "gradivo"  zbunjujuće, nelogično, apsurdno... Kako učiti? I šta?

Pokušavam da nadjem neko pravilo, neki šablon po kojem se ova bolest ove sezone ponašala, ali ne uspevam. Napadala je i organske i neorganske bašte, satirala neke biljke koje su besomučno prskane svim i svačim, a štedela neke koje jedva da su i negovane. Stradali su i hibridi i stare sorte. Negde su preparati na bazi bakra pomogli, negde nisu. Kopriva, Ridomil, malsačak, ljuta paprika, Equation, Quadris, mleko,...Negde ni jedan listić nije promenio boju, negde je bašta završila kao da je neko prešao bacačem plamena preko nje. Kaže jedan reklamni slogan: "PLAMENJAČE VIŠE NISU PROBLEM". Aha, pričaj mi o tome :(

Znam najmanje dve bašte koje su u vlasništvu visokostručnih profesionalaca u povrtarvstvu, a koje su stradale skoro 100%. Ako neko zna o plamenjači, znaju oni. Ako neko ima moderna, savremena i "efikasna" (ovo sad mora pod navodnike) sredstva - imaju oni. I opet nisu spasili ni jedan plod. Gledam po komšiluku, kućni baštovani, nemaju veze sa zvaničnom naukom,... neke bašte bile samo dotaknute bolešću, neke stradale do zemlje. Razmak izmedju bašti, imaginaran, ni moj mršavi Koja ne bi mogao da se provuče između.

Kod mog prvog komšije, plamenjača se pojavila negde krajem maja i kako se pojavila, tako i ostala. Nit je napravila neku stetu, nit se proširila. Samo je bila tu. A ja sam svakodnevno ratovao, skidao obolelo lišće, plodove, pakovao u ogromne kese za djubre i odnosio na deponiju. Na kraju balade, ostao sam bez desetak planiranih sorti što nije tako strašno (ove godine sam posadio više od 170). Strašno je što sam bacio ogromnu količinu predivnih plodova, divnog mirisa i ukusa a koje sam planirao da sušim i da njima napravim neki posao tokom leta (od kojeg ove sezone, očigledno, nema ništa). I najstrašnije od svega - nemam pojma kako da se pripremim i zaštitim za narednu sezonu?

Malo kućne fizike: početkom proleća, domaćice (i nesrećni domaćini uhvaćeni na spavanju pre nego su uspeli da pobegu na pecanje, fudbal, do kladionice ili već neku treću rekreaciju), iznose letnje stvari koje su prezimile u ormanima na prolećno luftiranje. U zatvorenom, neprovetrenom prostoru, ako postoji ikakvo zadržavanje vlage (npr. kondenzacija, loša izolacija, kuvanje u prostoriji,...), u garderobu uđe onaj posebni, teški miris, memle, vlage, miris koji niko ne voli. Gde je vlaga, pojavi se i plesan/gljivice. Gde su gljivice, nije dobro (barem ne u ovakvim situacijama).

Isto je i sa baštom.

"Phytophthora infestans, izazivač plamenjače paradajza zna da načini velike štete u proizvodnji paradajza. Njenom razvoju  pogoduju temperature od 15ºC  do  25ºC uz česte kiše ili dugotrajnu rosu. Bolest se prvo javlja na senovitim i zaklonjenim mestima, u bujnim usevima loše provetrenosti..."

Ovo me dotuklo. Godinama savetujem druge i lično primenjujem - sadim na široki razmak (ove godine na 80x100cm), objašnjavam zašto nije dobro saditi po dva struka paradajza u istu rupu, otkidam donje listove... Sve zarad bolje provetrenosti "nogu" biljke i kao preventiva gljivičnih boleštija.

Medjutim, ove sezone, video sam fotografije bašti potpuno zaraslih u korov, povrće se skoro i ne vidi. A plamenjače nema! U nekoliko bašti u Srbiji, korov kao da je zaštitio zasade od bolesti. Susedne bašte, radjene "uredno" i po svim pravilima razmaka, uklanjanja korova i provetravanja, stradale su od plamenjače.

U mojoj bašti, par zaperaka koji su se neopaženo provukli skoro iz samog korena i po zemlji se uvukli u travu pored parcele, ostali su netaknuti. Kao i neke podivljale tikvice koje su odlučile da same izrastu na malom bunjištu. Bilo ih je bar 15-20x više nego što bi na tolikoj površini trebalo da bude posadjeno (samonikle iz nekih plodova koji su ostali zaboravljeni preko zime i proletos bačeni), rastao je list do lista pa preko lista, ali osim retkih flekica plamenjače na pojedinim listovima, koje se nisu dalje širile (!?), nije bilo nikakvih većih oštećenja. Sa druge strane, tikvice uredno posadjene sa proredom, svetlom, zaštitom, stradale su.

Deo bašte koji je bio sa najviše sunčane svetlosti i najviše prostora, neuporedivo je više bio zahvaćen od dela koji je samo par metara dalje, ali koji je najvećim delom dana u jakoj polu-senci, okružen lešnicima i šljivama.

I posle se ti trudi da imaš urednu i sređenu baštu :/


Moj FB prijatelj, Miha Zaletelj iz Slovenije, ima potpuno drugačije rešenje, on svoj paradajz prska rastvorom sode bikarbone. Koliko znam, kada se dodaje deterdžent, obično se dodaje kod prskanja biljnih vaši, da im se oslabi i delimično rastvori masni omotač i olakša insekticidu da deluje. U ovom slučaju, možda je u pitanju povećanje "lepljivosti" preparata za list, što se takođe postiže i dodavanjem piva (ako vam je žao deterdženta ;)). Kaže, već godinama prska ovim preparatom i pokazao se odličnim. Recept je na slici, a za sve dodatne detalje, pitajte njega.

Na jednom od FB foruma sam video objavu gospođe iz Hrvatske koja je na kraju prskala nekim preparatom od lavande i ruzmarina, ad hoc napravljenim, kako sam shvatio, više iz očaja. I plamenjača je stala. Recepturu je verovatno nemoguće ponoviti, ako je uopšte ovaj preparat taj koji je pomogao.

Tu i tamo se mogu naći tekstovi onih koji su svoje bašte spasili prskanjem preparatima uglavnom na bazi koprive. Ni tu nema pravila,  prskao sam i ja (i ne samo ja) pa nije pomoglo.
na trešnji, ni jednog lista :(
12. septembar, a na orahu tek po koji list















Da je godina bila pogubna i po druge kulture u mojoj bašti, može se videti za sekund. Oraha nema ni 20% u odnosu na prošlu godinu, a i to što ima je sitno, možda tek 3/4 veličine prošlogodišnjih. Lešnici desetkovani.

Od par čokota vinove loze od kojih naberemo par gajbi i pojedemo za 3 dana - neće biti ni jednog zrna.

Od prijatelja Mileta Jovanovića iz Bačke Topole sam dobio par plodova šajote i posadio ih u najbolju moguću zemlju, pružio im najbolju zaštitu, hranu, vodu, svetlost,... obe su netale za manje od nedelju dana. Njihove "sestre" su kod Miće donele tridesetak plodova. Kod Mićinog komšije, Jožefa Tota, sa jedne biljke, do danas je ubrano 300 plodova i još ima da se bere!

I šta možemo da naučimo iz svega navedenog?

Ništa.

Nije bilo pravila. Prskane-neprskane, sredjene-nesredjene, organske-"neorganske",... bašte su stradavale ili preživljavale, bez ikakvog pravila. Neko će reći da su u pitanju preparati, neko će prst upreti u način obrade zemljišta, odabir rasada, previše kiše/vlage koju smo imali (i još uvek imamo),... I svi će biti u pravu. I niko neće biti u pravu.

Jer, sve ove elemente koji direktno ili indirektno utiču na pojavu i razvoj plamenjače, imale su u raznim odnosima i stradale i preživele bašte.

I to je ono najgore što ću poneti kao iskustvo iz ove sezone. Bašta je stradala, dosta sam izgubio, ali najstrašnije je to što nisam naučio ništa što bi mi pomoglo da se bolje spremim za narednu sezonu. Nisam video ni jedan siguran i pouzdan "sistem" kojim bih mogao da predupredim da se ovo zlo ne ponovi i naredne godine. I to je ono što me najviše mori, mnogo više od pukog gubitka plodova, preživeču i bez njih, gubitka nekih varijeteta - nabaviću novo seme i gubitka vremena (eh, tek to je u ovoj zemlji beznačajna stvar).

Dolazi jesen, nakon nje će i zima, biće dosta noći i dana za čitanje, razgovore i razmišljanje. Ako se setite nečeg dobrog i pouzdanog, javite. Javiću i ja. Za dobrobit svih nas.

2 comments :

  1. Ja uopste nemam bastu, zivim u zgradi u centru, nemam cak ni terasu... ipak pomno pratim sve sto vidim u vezi gajenja bilja i mastam da cu uskoro imati bastu. Ove godine sam u trenutku onih konstantnih kisa negde u julu cini mi se, citala raport nekog ko gaji organsku bastu i niej imao problema sa plamenjacom. Zena je bila u pitanju, rekla je da je basta na padini, ima sliv vode nizbrdo, pa se vlaga puno ne zdrzava. a pored paradajza je zasadila suncokret. i jos je prokomentarisala da suncokret popije suvisnu vodu. Mozda ce nekom ovaj podatak imati logiku i koristiti. Pozdrav i hvala na tekstovima,
    Tamara

    ReplyDelete
  2. Hvala za komentar.
    ovo za suncokret nisam znao, ali, na 20m od moje baste je basta komsinice koja ima posadjen suncokret na metar od paradajza - i njena basta je stradala. Sigurno da visak vode odgovara plaenjaci, ali... Moja basta je na glini (i 100% organska) i ima puno vode. Medjiutim, moji prijatelji koji zive u okolini vrsca, imaju bastu na pesku, nemoze biti ocednije do toga, pa su opet stradali. nema pravila :(

    ReplyDelete