Jan 27, 2019

Koji je to "Naš stari paradajz"?


Jedno od najčešćih pitanja koje čujem ne samo u vreme kad se nabavljaju semenke i rasad, već tokom cele godine je:
"Znate onaj, onaj NAŠ STARI paradajz, onaj PRAVI, onaj UKUSAN?"
"Da li imate seme onog PRAVOG Volovskog srca?"
"Znate onaj stari šljivar, nekad su ga bile pune bašte, pa onako sočan i lep...".
Znam. 
I nemam pojma.

Najtačnije rečeno, svi mi imamo sećanje na neki paradajz koji nam je bio ukusan, nekad davno. Ali, paradajz od pre 40 godina iz bašte moje prababe i paradajz neke tetke iz Šumadije ili nečije ujne iz Srema, verovatno nemaju veze jedan s drugim. Još ako je u međuvremenu širenje gradova i izgradnja čitavih naselja pregazilo neku staru baštu koje se sećate i ponekad i čitave delove gradova, šanse da nađete "baš taj" paradajz su minimlne.
"Ma znate, onaj jabučar".
Koji? Imam ih desetak, iz raznih krajeva Srbije. I još toliko iz regiona. I još toliko iz ceog sveta. Verovatno oko 40. Različitih. Crveni, roze, braon, zeleni, žuti, slatki, kiselkasti, odimljeni, mesnati, vodenasti,... A postoji ih na hiljade. Koji od njih je Vaš?
I da, svi su PRAVI, svi su JESTIVI i svi su više nego UKUSNI.
Da se na kratko vratimo kroz istoriju, u vreme kad je paradajz bio egzotika stigla "od negde tamo daleko" i tek počinjao da osvaja naše kuhinje. Kad je prošlo početno "neki crveni plod", lirski zanos sa "plod ljubavi" i "jabuka ljubavi", pa i malo verskog zastranjivanja sa "vučji plod", paradajz koji se odomaćio i u početku dobijao imena na osnovu onoga na šta je najviše ličio.
  • Najčešći oblik, okruglast, malo spljošten na polovima, podsećao je na - jabuku. Zato valjda ne postoji deo ove planete u kojem se ikad gajio paradajz da bar jedan njegov varijetet nije dobio ime "jabučar" ili nešto slično tome. Ne, nismo mi izmislili ovo ime, ima ga po celom svetu. U svetu paradajza koji je prebogat različitim varijetetima, jedno ime za jedan oblik je postalo premalo, pa sad imamo na hiljade imena za različite sorte paradajza koje su u osnovi, po obliku, jabučari.

Jabučari, najbrojnija grupa varijeteta svih zamislivih boja, ukusa i čvrstine plodova.
  • Manji, blago izduženi plodovi su dobili ime po drugoj voćki koja je već uveliko bila poznata - šljiva. Šljivari koje smo znali pre 40 i više godina sve više nestaju. želja da imamo što veće plodove i da iz bašte donosimo sve punije košare su još i pre nego su se pojavili hibridi, popričično smanjile broj posejanih šljivara i danas ih je sve manje. Opstaje jedna manja grupa, posebnih po vrlo mesnatom plodu sa malo vode i pogodnih za sušenje (verovatno je Roma najpoznatiji predstavnik ove grupe).
  • Treća grupa je pomalo nejasna jer ime su neki plodovi dobijali zbog oblika, a neki zbog veličine. Volovsko srce. U vreme kad su imena paradajza nastajala, veliki plodovi su povezivani sa najjačom i najvećom domaćom životinjom, volom ili bikom (pade mi na pamet, možda u Indiji imaju Slonovo srce, valja proveriti). Vo i bik su oličenja snage i veličine, pa su mnogi veliki plodovi dobijali ime Volovsko srce ili Bikovo srce. Sa druge strane, mnogi plodovi su baš oblika srca iako po veličini spadaju u "normalne". Većina sorti označenih kao ****-srce su teški oko 200 gr, u proseku tek malo veći od jabučara. Ali većinu karakteriše stakast ukus i umerena količina vode.
Nekoliko Volovskih srca iz zemlje i sveta. Mala grupa varijeteta koji su srcolikog ploda i srednje veličine. a ima ih još puno po baštama sveta.
  • I četvrta grupa, često zapostavljena i proglašavana za ukrasne biljke, nejestive, a povremeno i da su GMO proizvedeni u mračnim laboratorijama ukrštanjem riba, pauka i divljeg paradajza (da, upravo tako čuh). U pitanju su čeri paradajzi koji su dobili ime jer po veličini i obliku podsećaju na trešnju (cherry). Kasnije, otkrivanjem sve većeg i većeg broja varijeteta različitih boja, veličina i oblika, ova grupa je podeljena na više podgrupa, od mini (do 1cm veličine) do velikih čerija (do 5 cm prečnika što se smatra gornjom granicom za veličinu čerija). Ima ih svih boja, od belih do crnih, prugastih, duguljastih,..
Tek mali deo sveta cherry paradajza koji broji verovatno par hiljada varijeteta.
A ovo su samo osnovne, grube odrednice. Da li Vam je sad bar malo jasnije, zašto Vam neki stari jabučar koji ste nabavili uopšte ne liči na onaj "vaš stari jabučar" jer je vodenastiji, kiseliji, drugačije boje,... a opet nosi ime jabučar.

Zato, kad sledeći put potražite neki paradajz iz Vašeg detinjstva, potrudite se da opišete boju, veličinu, ukus, da li ima više ili manje vode u sebi,.... Pomoćićete i sebi i onome od koga tražite seme.
I ne odustajte od starog paradajza. Sve dok ga neko traži, sve dok ga je bar u jednoj bašti, preživeće.

Srdačan pozdrav.
manus.rs/biljke

Jan 11, 2019

Kada sejati?

Iz godine u godinu, celom severnom hemisferom, već oko Nove Godine na prozorima osvanu saksije, kutije, kontejneri i sve ostalo u čemu može da se seje, posejani semenkama raznoraznog povrća za narednu sezonu. U nekima se zazeleni i po neki listić, semenke su bile posejane već početkom decembra.
Da li ste zakasnili? Da li je Nova Godina pravo vreme za početak sejanja?
Pre nego Vam odgovorim detaljnije na ovo pitanje, samo da kažem jednu stvar - danas je 11. januar 2019. godine i u celoj kući i plasteniku imam posejano tačno 0 semenki. Nula. Okruglo. Čak sam ove godine propustio da posejem onih ritualnih par saksija oko Nove Godine kao što sam radio prethodnih godina. Ništa. 
Iako će mnogi i nakon ovog teksta uraditi po svome (znam, i ti ćeš, već ti pogled luta ka kutiji sa semenkama, vidim te), ipak ću napisati i ovaj tekst, tek da posle neko ne kaže da mu nisam rekao. Eto.

Elem, da biste bili sigurni kad je pravo vreme za sejanje, možete učiniti nekoliko stvari:

  • pogledati kad većina drugih seje (pri tome ne mislim na odlično opremljene profesionalce koji seju na desetine hiljada semenki u za to adekvatnim uslovima)
  • pogledati po stručnim sajtovima gde ćete za svaku povrtarsku kulturu naći uputstvo kad se seje
  • pogledati po sajtovima koji se bave prodajom semena
  • pitati nekog ko zna više nego Vi 


Ako ste vlasnik manje bašte, hobista ili gajite baštu tek da imate da preko leta jedete svoju salatu, paradajz, papriku i da možda pretekne i nešto za zimnicu, podsetio bih Vas na sledeće biološke zakonitosti koje prate paradajz, papriku, krastavac i tikvice (a verovatno i još po neku, manje zastupljenu vrstu povrća u našim baštama):

  1. od sejanja semenke do sadnje mlade biljke u stalno mesto u bašti prođe najmanje 6 nedelja (bar 2 para stalnih listova, jaka stabljika i koren dobro razvijen)
  2. u svakoj vremenskoj zoni postoji  određeni period nakon kojeg je pojava jutarnjih mrazeva minimalna ili nezabeležena (u ravnici, u našem podneblju, to je oko 6. maja, na planinama i 15. - 20. maja bude još snega). Jutarnji mraz može da bude poguban po mlade biljke, znam nekoliko bašti koje su doslovno nestale preko noći. Zato ćete na svakom jeziku, na svakom sajtu koji se bavi prodajom semena, naći savet "sejati 6 nedelja pre pojave poslednjih jutarnjih mrazeva)

Ako od 6. maja oduzmemo 6 nedelja (ili zarad lakšeg računanja meseci i po dana), doćićemo do okvirnog datuma 20. mart. Ako tome dodate još 2 nedelje (da bi posejane biljke bile veće i jače kad ih budete presađivali u baštu), onda možemo zakljulčiti da je neko "normalno" vreme za sejanje između 1. i 8. marta. A danas je? Januar? Da li je ovo dovoljan odgovor na Vaše pitanje?
Za one koji se još uvek premišljaju, bonus: za nicanje svake biljke, pa i povrća, potrebno je:
  1. supstrat (lako se kupi ako već nemate svoj)
  2. saksija (vidi pod 1, a može i bilo kojačaša od jogurta, plastična kutija, konzerva...)
  3. semenka
  4. voda (svi je imamo, ovako ili onako)
  5. temperatura bar 15-16 stepeni, 24 časa, desetak dana (ok, to ponekad zna da košta, ali je ostvarivo)
  6. SVETLO, DNEVNO SVETLO! E na ovom korku se sapletu svi oni koji nemaju dobar komplet daylight lampi, dobro odabrana led svetla ili klijališta. Mislite da je ovo mlečno svetlo koje nadire kroz prozore dok se napolju beli sneg dovoljno? Nije. Možda jeste za taj prvi red saksijica koje su uz samo staklo prozora (gde zna da bude i najhčadnije, ako nemate radijator ili grejalicu ispodsamog prozora) ali je već 20-30cm u dubinu sobe slabo za potrebe mladih biljaka. i zato ćete sigurno upasti u problem sa izduđivanjem i propadanjem rasada. Ima zima koje prođu u blago oblačnim ili čak sunčanim danima, ali ova nije takva. Čak i da sutra grane sunce i bude ga 5-6 dana, niko ne može predvideti kako će biti u februaru. Dužina (ili kratkoća, kako god žečite) dana je takođe faktor koji ometa noramalan rast i razvoj mladih biljaka.

Zato, ne žurite. Još imate vremena da po n-ti put pretresete svoj plan za 2019. Nabavite još po koje seme. Naučite još što šta pre nego se krene u baštu. Pogledate za seme OVDE (klik na tekst " PONUDA SEMENA za sezonu 2019" a za rasad OVDE.

Strpljenje se najteže uči kad se krene u baštu. Ne pitajte kako znam.

Pozdravlja Vas
Debeli Baštenski Zmaj

Jan 5, 2019

Crvena na dan

Dugo nisam pisao i nije mi bio plan da se pisanju bloga vratim sa ovakvom temom (koja nema nikakve veze sa baštom, odmah da napomenem), ali da sad ne otvaram potpuno novi blog, napisaću ovde.

U vremenu kada caruju predrasude i  kad se veći deo životnih priča prekida sa  "Nemoj ti meni, znam ja...", evo mojih poslednjih 7 meseci, iz prve ruke, nefrizirano, tako kako jeste. Nije savet, nije "Sveto pismo", nije nikome ni moranje ni ulagivanje, šta god da pomislite nakon čitanja ovog teksta, ništa se neće promeniti u mom životu. U Vašem,... možda. Neka svako izabere sam.
Verovatno ste čuli zilion puta da danas, u ovoj zemlji, u državnoj službi, ne možete naći posao ako niste član neke od stranaka ili bar u najbližem krvnom srodstvu sa nekim "odozgo".

Eto, kod mene nije bilo ništa od toga. Neko je nekome ponudio posao, neko je odbio, pa je neko čuo nekoga ko zna nekoga ko zna mene i koji tvrdi da ja "puno toga znam", pa i oko kompjutera. (Fakat, skoro 25 godina iskustva, MCSA sertifikat i ECDL i nekoliko firmi u kojima sam radio tu vrstu poslova. Po svim merilima, ne znam sve, ali imam OGROMNO znanje).

I tako, ničim izazvano i sasvim neočekivano, u 56. godini, dobijem posao. U državnoj službi.

Predrasuda koja bi mogla da se nadoveže na prethodnu je da "državni krov nikad ne prokišnjava", tj. da je u državnoj službi pristojna para, sigurna i samo treba da ne praviš sr'nja i radiš svoj posao i sve će biti OK.


Ni to se nije desilo.
Prvo sam radio mesec dana zvanično kao volonter. Ok, ima ljudi koji i po godinu dana nisu plaćeni, to je u nekim firmama jedan od načina da Vas provere i uvere se da ste vredni zapošljavanja. Ko sve i kako to zloupotrebljava, nije tema ovog teksta.
Neću ulaziti u detalje, ali mislim da će i ovo biti dovoljno: 6 meseci sam radio kao IT tehničar (zvaničan stav je da je dovoljno srednjoškolsko znanje pa je takva i plata. Realno, treba Vam znanje nekog ekstremno iskusnog ili fakultetski obrazovanog).

Ali, nije samo to. Radno mesto je referent - IT tehničar, što znači da sam osim IT poslova radio i neke administrativne poslove koji nemaju veze sa IT. Kad kažem radio, mislim na svaki dan po nekoliko sati, često i po ceo dan. Jedno vreme i raznosio poštu po gradu. Nikad kasnio, najveći broj poslova i iz jedne i iz druge oblasti radio "sad za sad" i rešavao u najkraćem mogućem roku. 
Za sve to, dobio platu koja je pisala u rešenju o zaposlenju i ponudu da još 6 meseci radim sve to isto, pod istim uslovima.

Odbio sam.

Ne znam, ne umem da radim manje. Ne mogu da kažem, "za Vaših 30 000 možete od mene da dobijete to i to". Nedeljiv sam. Kad nešto radim, radim to ceo, 100%, bez ostatka. Da bude urađeno najbolje i najbrže moguće. Ne umem da usporavam, odugovlačim, bolemebrigarim... Niko me nije terao da radim više nego što je pisalo u Ugovoru. Davao sam više jer mi je bilo logično da nešto odradim ako već znam, a ne da kažem "to se ne uči u srednjoj školi, zovite servis/firmu koja će to da naplati **** dinara". Uštedeo sam firmi nekoliko godišnjih plata. Nebitno.

Iz dana u dan, posao je postajao sve više gorak, kao da Vas neko na oči potkrada, uzme Vam sve a ostavi sitniš. Razum je govorio drugo, ali srce i telo su plaćali danak. 

Ni logika "potpiši, šta te briga, dok ne nađeš nešto bolje" nije pomogla, ma koliko bila ispravna. Ja ne znam tako. 

I tako. Juče uzeo radnu knjižicu. Čekam da prođe sneg pa da krenem sa baštom 2019. Do tad, četkica, muzika, Corel i mnogo dobre muzike. Reset. Low level format.

Neću nagađati šta će ko misliti o ovakvoj odluci. Kao što rekoh, šta god pomislili, to neće promeniti moje danas. Na Vama je. Ali nemojte suditi o meni zbog mene, moje je prošlo. Prosudite zbog Vas samih. Jer ako danas prećutite nešto loše, možda ćete sutra morati da prihvatite nešto mnogo gore. 
I ako Vam se ikad ukaže prilika da radite kao IT tehničar u javnom sektoru, pročitatajte ovih nekoliko pasusa, možda će Vam pomoći da ne udarite u zid, kao što sam ja.

- Možete biti najbolji  u svom poslu i imati gomilu sertifikata, to Vam u današnjem javnom sektoru u zemlji Srbiji ne znači bukvalno ništa. O potrebama za IT kadrom odlučuju oni koji ne znaju gotovo ništa o toj oblasti, mnogi ne koriste i ne znaju da koriste Windows, Word, E-mail, Internet,....
- Ako i dobijete posao (mimo partijskih i krvnih linija), sistematizacija je takva da ste okrakterisani kao tek svršeni srednjoškolac nekog opšteg smera (ni za trenutak ne želim da umanjim znanje ljudi koji su završili samo srednju školu, naprotiv, lično znam nekoliko njih koji su u nekim IT oblastima "genijalci", u najboljem smislu tog izraza). Znači, nema veze sa znanjem, već sa diplomom i stepenom stručne spreme - imate platu IT tehničara sa SSS, znači skoro pa minimalac. Samim tim, nikakav MS sertifikat (ili neki drugi) se ne računaju. 
- Osim ako niste ranije radili baš u tom delu javnog sektora, ne računa Vam se ni dan prethodnog radnog iskustva (npr, ako ste radili kao IT u zdravstvu, pa se sad zapošljavate kao IT u saobraćaju, prethodno radno iskustvo Vam se ne računa pri obračunu plate).
- Dobijate posao na 6 meseci, što automatski znači da se Vaš rad ne vrednuje kao rad zaposlenih za stalno, jer ne možete kao nagradu na svake dve godine dobiti viši koeficijent za obračun plate (za dobro obavljen posao), to za Vas ne važi.
- Često po sistematizaciji nekog od javnih preduzeća, ne postoji nikakav "korak napred", nema pozicije, mesta, zvanja (kako god da je definisano) kako bi ste bar malo napredovali. 0.
- Vaš rad vrednuju ljudi koje sam već pomenuo, znači, možete napisati zlatni programerski kod, popraviti nepopravljivo, završiti neki posao u suludo kratkom roku,... ne znači im ništa. Samo ćete kao "nagradu" dobiti još više posla.

Želim Vam puno sreće.
Srdačan pozdrav.