Jan 5, 2019

Crvena na dan

Dugo nisam pisao i nije mi bio plan da se pisanju bloga vratim sa ovakvom temom (koja nema nikakve veze sa baštom, odmah da napomenem), ali da sad ne otvaram potpuno novi blog, napisaću ovde.

U vremenu kada caruju predrasude i  kad se veći deo životnih priča prekida sa  "Nemoj ti meni, znam ja...", evo mojih poslednjih 7 meseci, iz prve ruke, nefrizirano, tako kako jeste. Nije savet, nije "Sveto pismo", nije nikome ni moranje ni ulagivanje, šta god da pomislite nakon čitanja ovog teksta, ništa se neće promeniti u mom životu. U Vašem,... možda. Neka svako izabere sam.
Verovatno ste čuli zilion puta da danas, u ovoj zemlji, u državnoj službi, ne možete naći posao ako niste član neke od stranaka ili bar u najbližem krvnom srodstvu sa nekim "odozgo".

Eto, kod mene nije bilo ništa od toga. Neko je nekome ponudio posao, neko je odbio, pa je neko čuo nekoga ko zna nekoga ko zna mene i koji tvrdi da ja "puno toga znam", pa i oko kompjutera. (Fakat, skoro 25 godina iskustva, MCSA sertifikat i ECDL i nekoliko firmi u kojima sam radio tu vrstu poslova. Po svim merilima, ne znam sve, ali imam OGROMNO znanje).

I tako, ničim izazvano i sasvim neočekivano, u 56. godini, dobijem posao. U državnoj službi.

Predrasuda koja bi mogla da se nadoveže na prethodnu je da "državni krov nikad ne prokišnjava", tj. da je u državnoj službi pristojna para, sigurna i samo treba da ne praviš sr'nja i radiš svoj posao i sve će biti OK.


Ni to se nije desilo.
Prvo sam radio mesec dana zvanično kao volonter. Ok, ima ljudi koji i po godinu dana nisu plaćeni, to je u nekim firmama jedan od načina da Vas provere i uvere se da ste vredni zapošljavanja. Ko sve i kako to zloupotrebljava, nije tema ovog teksta.
Neću ulaziti u detalje, ali mislim da će i ovo biti dovoljno: 6 meseci sam radio kao IT tehničar (zvaničan stav je da je dovoljno srednjoškolsko znanje pa je takva i plata. Realno, treba Vam znanje nekog ekstremno iskusnog ili fakultetski obrazovanog).

Ali, nije samo to. Radno mesto je referent - IT tehničar, što znači da sam osim IT poslova radio i neke administrativne poslove koji nemaju veze sa IT. Kad kažem radio, mislim na svaki dan po nekoliko sati, često i po ceo dan. Jedno vreme i raznosio poštu po gradu. Nikad kasnio, najveći broj poslova i iz jedne i iz druge oblasti radio "sad za sad" i rešavao u najkraćem mogućem roku. 
Za sve to, dobio platu koja je pisala u rešenju o zaposlenju i ponudu da još 6 meseci radim sve to isto, pod istim uslovima.

Odbio sam.

Ne znam, ne umem da radim manje. Ne mogu da kažem, "za Vaših 30 000 možete od mene da dobijete to i to". Nedeljiv sam. Kad nešto radim, radim to ceo, 100%, bez ostatka. Da bude urađeno najbolje i najbrže moguće. Ne umem da usporavam, odugovlačim, bolemebrigarim... Niko me nije terao da radim više nego što je pisalo u Ugovoru. Davao sam više jer mi je bilo logično da nešto odradim ako već znam, a ne da kažem "to se ne uči u srednjoj školi, zovite servis/firmu koja će to da naplati **** dinara". Uštedeo sam firmi nekoliko godišnjih plata. Nebitno.

Iz dana u dan, posao je postajao sve više gorak, kao da Vas neko na oči potkrada, uzme Vam sve a ostavi sitniš. Razum je govorio drugo, ali srce i telo su plaćali danak. 

Ni logika "potpiši, šta te briga, dok ne nađeš nešto bolje" nije pomogla, ma koliko bila ispravna. Ja ne znam tako. 

I tako. Juče uzeo radnu knjižicu. Čekam da prođe sneg pa da krenem sa baštom 2019. Do tad, četkica, muzika, Corel i mnogo dobre muzike. Reset. Low level format.

Neću nagađati šta će ko misliti o ovakvoj odluci. Kao što rekoh, šta god pomislili, to neće promeniti moje danas. Na Vama je. Ali nemojte suditi o meni zbog mene, moje je prošlo. Prosudite zbog Vas samih. Jer ako danas prećutite nešto loše, možda ćete sutra morati da prihvatite nešto mnogo gore. 
I ako Vam se ikad ukaže prilika da radite kao IT tehničar u javnom sektoru, pročitatajte ovih nekoliko pasusa, možda će Vam pomoći da ne udarite u zid, kao što sam ja.

- Možete biti najbolji  u svom poslu i imati gomilu sertifikata, to Vam u današnjem javnom sektoru u zemlji Srbiji ne znači bukvalno ništa. O potrebama za IT kadrom odlučuju oni koji ne znaju gotovo ništa o toj oblasti, mnogi ne koriste i ne znaju da koriste Windows, Word, E-mail, Internet,....
- Ako i dobijete posao (mimo partijskih i krvnih linija), sistematizacija je takva da ste okrakterisani kao tek svršeni srednjoškolac nekog opšteg smera (ni za trenutak ne želim da umanjim znanje ljudi koji su završili samo srednju školu, naprotiv, lično znam nekoliko njih koji su u nekim IT oblastima "genijalci", u najboljem smislu tog izraza). Znači, nema veze sa znanjem, već sa diplomom i stepenom stručne spreme - imate platu IT tehničara sa SSS, znači skoro pa minimalac. Samim tim, nikakav MS sertifikat (ili neki drugi) se ne računaju. 
- Osim ako niste ranije radili baš u tom delu javnog sektora, ne računa Vam se ni dan prethodnog radnog iskustva (npr, ako ste radili kao IT u zdravstvu, pa se sad zapošljavate kao IT u saobraćaju, prethodno radno iskustvo Vam se ne računa pri obračunu plate).
- Dobijate posao na 6 meseci, što automatski znači da se Vaš rad ne vrednuje kao rad zaposlenih za stalno, jer ne možete kao nagradu na svake dve godine dobiti viši koeficijent za obračun plate (za dobro obavljen posao), to za Vas ne važi.
- Često po sistematizaciji nekog od javnih preduzeća, ne postoji nikakav "korak napred", nema pozicije, mesta, zvanja (kako god da je definisano) kako bi ste bar malo napredovali. 0.
- Vaš rad vrednuju ljudi koje sam već pomenuo, znači, možete napisati zlatni programerski kod, popraviti nepopravljivo, završiti neki posao u suludo kratkom roku,... ne znači im ništa. Samo ćete kao "nagradu" dobiti još više posla.

Želim Vam puno sreće.
Srdačan pozdrav.

4 comments :

  1. Tužno, ali danas je to uglavnom tako, beznađe...

    ReplyDelete
  2. Biser ili kukuruz...svinja ne raspoznaje... sve pojede.

    ReplyDelete
    Replies
    1. toliko sam se puta ugrizao za jezik da to ne izgovorim... možda je trebalo. ne bi ništa promenilo, ali bi mi za mrvicu bilo lakše, verovatno.

      Delete
  3. E Peco, Peco! Sve to što si napisao, važi i za privatnike. Na žalost. Ako si nečiji, ili ako si takva slina da budeš svačiji, onda kao inženjer imaš platu inženjera, a posao tehničara. Jer ne možeš da budeš i slina i stručnjak. To jednostavno "ne biva". Ako nisi ničiji ili nisi slina da budeš svačiji (a znam da nisi iako se dugo nismo videli), onda dobiješ posao tehničara, sa platom tehničara, a radiš posao onog slinavog, nečijeg inženjera, jer neko i to mora da uradi. U Srbiji, ili se vežeš za svoje kljuse, ili pališ preko, ili postaneš slina. Sve ostalo je jad, beda i depresija.

    ReplyDelete